Autorica: Natalija Manojlović
Izvode: Sara Barbieri/Martina Nevistić, Petra Chelfi, Ivana Pavlović, Nina Sakić, Karolina Šuša, Martina Tomić
Dizajn rasvjete: Duško Richtermoc
Grafički dizajn: Martina Granić
Koprodukcija: HIPP
Đubrad prokleta! predstava je mladog nezavisnog kolektiva koja na jednostavan i poetičan način progovara o tome što znači biti žena, još k tome plesačica, u naše vrijeme na našim prostorima. Đubrad prokleta! je i zabavna i dirljiva, plesna i dramska, sirova i uzvišena, kako uostalom i doliči odrazu svakodnevice.

Predstava je u matičnoj kući proglašena hitom sezone, a nominirana je i za strukovnu nagradu 2013. godine.

Autorica o predstavi:
U doba kad cijela zemlja pakira kofere za put u Europu, Slavica Zepec na računu ima samo za vlak do Dobove. Granična policija skinut će ju s vlaka i tu njezino putovanje može završiti.

Hoće li se Slavica pomiriti sa krajem puta i ostati doma tješeći se ponosnim domoljubljem? Hoće li se vratiti svojim nastojanjima i napornim radom u vlastitom dvorištu uzgojiti sredstva za savladavanje graničnog prijelaza? Hoće li posuditi vojničku čizmu i koračati do izmaka snaga sve do svjetla na kraju tunela?

Predstava je posvećena našim bakama i djedovima, našim junacima koji su svoj borbeni duh usmjeravali u borbe za više ciljeve, a ne samo za puku egzistenciju. Predstavom ne namjeravamo nostalgično žaliti za bivšim vremenima, već reći nešto više o zahtjevima novog društvenog uređenja u kojem nema vremena za pogreške, uzajamnu podršku, emocije a još manje nostalgiju. Hoće li plesna scena svoje nezasitno traganje za emocionalnim kretanjem, utažiti u šetnjama po ulicama i trgovima grada, pridružena kolonama megafona i transparenata? Ili će biti dovoljno umjesto čizme i tenka odjenuti svoju ranjivost, umjesto transparenata tiskati plakate, umjesto pištaljke zagristi u ideju i samo stvarati. Đubradi prokletoj usprkos.

Ta je đubrad prokleta grupni portret plesačica koje u sebi nose strast za plesom, s kojom se baš i ne mogu usrećiti na brdovitom Balkanu. Ipak one energično ustraju, ne štedeći ni sebe ni publiku, nazdravljaju tom pokušaju, uzimaju to nasljeđe kao kreativni impuls i prkose činjenici da neće biti dobro prihvaćene i da ih se vjerojatno neće pamtiti i slaviti.

Jelena Mihelčić, Plesnascena.hr

Đubrad prokleta, unatoč melankoličnim i folklornim dijelovima, predstava je koja tragičnošću i bijesom ne pristaje na pomirenje i zaborav današnjih ili bivših tragičnih nesporazuma, kao i njihovih žrtava.

Igor Ružić, tportal.hr

Zbog toga je predstava Đubrad prokleta veoma važan putokaz prema problemu koji svi zajedno dijelimo: neobrađenim emocijama isključenosti, podvrednovanosti, nepriznatosti, umora, degradacije stvaralačkog u korist poslušničkog rada. Već je i samo otvaranje ove “crne kutije” relevantna informacija o tome da će suvremeni ples sasvim sigurno preživjeti, ma koliko ga sustavno poništavale političke prakse upravljanja domaćom kulturom.

Nataša Govedić, Zarez