2020

ROB3RTA treći je u nizu solo radova plesačice i koreografkinje Roberte Milevoj koji se nastavlja na predstave Roberta, Roberta (2010) i Opet Roberta (2013). Tijelo se ovdje promatra kao mehanizam koji nosi sa sobom ispovijest, ali i povijest izvedbenosti specifičnog autorskog tijela.

Konstelacije unutar Magdaleninog koreografskog jezika kreiraju vizualne reference vizija ženskog tijela koje uvijek izmiču potpunu interpretativnom zakucavanju.

Gore je predstava o zajedničkom putovanju šest plesačica, o stanju povišenih emocija, o uzbuđenosti i ushitu bivanja u kolektivu. U zajedničkim ritualima otkrivaju odgovornosti pojedinca prema zajednici te zajednice prema pojedincu.

Id je instinkt, impuls koji pokreće, povezuje, generira pokret. Unutarnji sukob između ida i superega, nagona i pravila, instinkta i morala, reflektira se na sam pokret unutar odnosa izvođača.

Pošavši od vrlo konkretnih izvedbeno-vizualnih referenci na kultni Tarantinov film Kill Bill iz 2003, odnosno na njegovu glavnu protagonistkinju ‘Mladenku’, koju se najbolje može opisati kao…

KOLO je istraživanje kazališne i plesne prakse koja se fokusira na vrijeme: predstava je zamišljena kao transkript prethodno postojećeg, primitivnog oblika misli koji se prema vremenu odnosi ne-linearno: dakle, početna premisa za izvođače je da nema drugog vremena od sadašnjosti, vrijeme koje nije ni prošlost, a ni budućnost.

Nemogući plesovi izvedbeni je rad koji je nastao povodom izložbe posvećene američkom postdramskom kazališnom kolektivu Goat Island i premijerno je izveden u svibnju 2019. u Chicago Center for Culture, dok je zagrebačka premijera bila u sklopu festivala Platforma HR u lipnju.

O NEVINOSTI je plesna predstava koja kroz tekst, video i tijelo izvođača dinamizira memoriju onoga što smo bili ili mislimo da smo bili. Propitkuje sjećanje, ne samo mentalno, nego segmentalno… memoriju tijela, osjetnu memoriju, zvučnu memoriju, vizualno sjećanje… Zašto pamtimo i što zaboravljamo…

Rave kultura predstavlja autorovu društvenu uspomenu, njegov pokušaj da se osjeća kao dio zajednice stvarajući vezu s plemenom kroz ples i tjelesnost. Glazba i estetika pokreta rave plesa za njega imaju značenje koje se osjeća kao putovanje, transformacija, transcendencija i moć oslobađanja; prepoznavanje individualnosti unutar kolektiva.

Predstava Transformers polazi od ideje transformativnoga tijela nalazeći vokabular kojim se na razini tjelesne ekspresije, uključujući pokret, mimiku i glas, uspostavlja komunikacija između dvaju entiteta.

Je li nakon 15 godina naša izvedba savršena ili smo već ostarjeli i ne možemo učiniti ništa da upgradamo – unaprijedimo svoju izvedbu. Osim same izvedbe.