Kolo

Koreografi i autori: Saša Božić i Petra Hrašćanec
Izvođači: Livio Badurina, Nikša Butijer, Ema Crnić, Jelena Miholjević, Una Štalcar Furač, Šimun Stankov, i umjetnice Ansambla LADO: Klara Kašnar i Ana Drobina
Produkcija: Umjetnička organizacija de facto

O predstavi: KOLO je novi koreografski rad Petre Hrašćanec i Saše Božića, inspiriran hrvatskim tradicionalnim plesovima i običajima, koje počiva na pitanju jesu li i kako drevni narodni običaji uopće preživjeli kao popularni fenomeni suvremenosti.
Posebnost Kola je i sudjelovanje vrlo različitih izvođača: glumaca, plesača i folklornih umjetnika. Predstava istražuje nemogući i apsurdni napor da svi ti različiti umjetnički izrazi, utjelovljeni u drugim i drugačijim tijelima stvore zajedništvo koje reprezentira prvobitnu folklornu zajednicu.
KOLO je istraživanje kazališne i plesne prakse koja se fokusira na vrijeme: predstava je zamišljena kao transkript prethodno postojećeg, primitivnog oblika misli koji se prema vremenu odnosi ne-linearno: dakle, početna premisa za izvođače je da nema drugog vremena od sadašnjosti, vrijeme koje nije ni prošlost, a ni budućnost.
Kako se ljudska zajednica razvijala tijekom povijesti, tako su se s koljena na koljeno prenosili običaji vezani uz svakodnevni život, godišnja događanja, ali i osnovne djelatnosti koje su autohtonom stanovništvu omogućile opstanak, preživljavanje i postupni napredak. Tradicijski običaji prenošeni iz generacije u generaciju postupno postaju uzorak ponašanja, življenja i djelovanja, ali i sastavni dio kulturnoga identiteta pojedine lokalne ili šire zajednice. Kultura shvaćena kao sveukupnost materijalnih i nematerijalnih dobara nekoga naroda, koja svjedoči o njegovoj povijesti i tradiciji, u novije doba postaje bitna odrednica kulturalnih i umjetničkih istraživanja. U današnje vrijeme kad su procesi urbanizacije i industrijalizacije ubrzali životne ritmove i bitno utjecali na nestajanje starijih slojeva tradicionalne kulture, gotovo više nije moguće pronaći trag tradicionalnih slojeva kulture. U repeticiji,te geografskoj i kulturnoj dekontekstualizaciji, tradicijski plesni materijal pronalazi najjasnije otkriće, upravo bivajući izmješten iz svoje matrice. Konceptualno se oslanjajući na narodne plesove, bajalice i pjesme, KOLO raspravlja internalizaciju tradicionalnih odnosa među ljudima u 21. stoljeću, načine na koje na izvrtanje tradicije utječe multimedijalna objektifikacija ljudi sa svojim ideološki poticanom fiksacijom na održavanje patrijarhalnih društvenih standarda.