Autor, koreograf, koncept: Marjana Krajač
Izvedba: Filipa Bavčević, Lana Hosni, Irena Mikec, Katarina Rilović, Sara Piljek i Mia Zalukar
Glazba: Zeitkratzer & Carsten Nicolai “Electronics”
Suradnja na projektu: Irena Tomašić
Fotografija: Iva Korenčić-Čabo
Oblikovanje grafičkih materijala: Valentina Toth
Asistencija tonske tehnike: Jasmin Klarić
Tehnički direktor projekta: Duško Richtermoc
Tehnička asistencija: Leonardo Krakić
Komunikacija: Anita Klapan
Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij
web: http://www.marjanakrajac.com/
http://sodaberg.hr/
Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova. Projekt je nastao u suradnji s Hrvatskim institutom za pokret i ples, u sklopu programa rezidencije Zagrebačkog plesnog centra i u suradnji s Domom HDLU u Zagrebu. Zahvaljujemo Zagrebačkom kazalištu mladih – ZKM i Pogonu Jedinstvo.
O predstavi: Premijerno izveden u rujnu 2015. godine, u Domu HDLU u Zagrebu, a u izvedbi šest plesnih umjetnica; Filipe Bavčević, Lane Hosni, Irene Mikec, Sare Piljek, Katarine Rilović i Mije Zalukar, KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 2 koreografkinje Marjane Krajač bavi se formom kao vibrantnim mjestom, razinama oblika, razinama materijalnosti forme i njene autonomije.
U prvoj instanci ovaj se rad može čitati kao koreografija za kraj vremena; guste naslage forme i oblika koje se sažimaju u izvedbenom događaju otvaraju svojevrsni vremenski ponor u kojem se mračna kompaktnost izvedbene tenzije opire samo putem daha. Rijetki susreti, raspon različitih tenzija, zvukovni imperativi, oblikuju ovaj izvedbeni rad kao pogled prema još nedosegnutom tehnološkom horizontu.
U drugoj instanci rad se bavi pitanjem razlikovnog: u smislu da ono što se čitljivo pojavljuje može biti referentno samo putem kratkog uvida u trenutnu razlikovnu matricu koja je u konstantnoj promjeni. Utoliko je ishodište jednako tako privremeno, kao i privremeni razlikovni zaključak. Na kraju, dah se zaustavlja negdje, u bilo kojoj točki on može biti mišljen kao zadnji.
KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 2 drugi je rad iz plesne serije koja je otvorila cijelo jedno polje razmatranja koreografskog prilazeći plesu kao poetskoj, intuitivno-političkoj i strukturalnoj praksi. Ponirući u samu srž koreografske ekspertize, osvjetljući ono što je primarno koreografsko, odnosno primarno plesno, u odnosu na sve ostalo izvedbeno, serija koreografskih fantazija zaziva povjerenje i uvjerenje u esencu plesnog medija, tamo gdje je on najfragilniji, tamo gdje je on s onu stranu bilo čega što ga još dodatno naseljava, a ne proizlazi iz njega samog.
Prvi rad u seriji, KOREOGRAFSKA FANTAZIJA BR. 1, u 2014. godini nagrađen je s dvije nagrade: Nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno koreografsko dostignuće i Godišnjom nagradom Udruge plesnih umjetnika Hrvatske za koreografiju.
Koreografska fantazija br. 2 u prvi plan stavlja formu, oblike koji su se svjesno ili nesvjesno ukotvili u tijelu, ili kojima plesačko tijelo teži. Ideja koja se, čini se, nastoji elaborirati je nemogućnost fiksacije oblika, njihova nestalnost, ideja točke koja je zapravo mrlja ili vibracija. Plesačice kao da se vraćaju nekom zaboravljenom ili opsesivnom pokretu i iznova ga proživljavaju. Prepoznaju se u tome različiti ostaci primjerice iz klasičnog baleta, poneki arabesque, relevé, jeté i mnogi drugi oblici nepoznatog izvora koji se kontinuirano pojavljuju i nestaju. Za razliku od plesa uvjetno rečeno oslobođenog ideologije u prethodne dvije predstave, ovdje je pokret njima inficiran, i prepušta se tim utjecajima. Plesačice su međusobno iznimno povezane, u međusobnoj refleksiji, prostorno se zgušnjavaju, usporavaju, dodiruju i kao grupa uobličuju, pa opet razilaze i ubrzavaju, raspršuju i razjedinjuju. Dok je u prijašnjim radovima uočljiva bila različita konstitucija izvođačica, ovdje su neizbježno naglašene upravo tehnike upisane u tijelo. Lana Hosni i Katarina Rilović plijene fokusom, preciznošću i kontrolom pokreta. Irena Mikec i Mia Zalukar opuštenije su i zaigranije. Izvrsna izvedba svih šest kao kolektiva, nosi predstavu.
Jelena Mihelčić, Plesnascena.hr