Koncept: Saša Božić
Koreografija: Saša Božić, Petra Hrašćanec
Izvođačica: Petra Hrašćanec
Producentica: Andrea Remetin
Produkcija: de facto
Love will tear us apart plesna je predstava kazališne skupine de facto u koreografiji Saše Božića i Petre Hrašćanec.
Love will tear us apart solo je kreiran za izvođačicu Petru Hrašćanec i bavi se odnosom suvremenog plesa i pop glazbe. Sam rad žanrovski vrluda između rock koncerta, ispovjedne forme i apstraktnog plesa, istovremeno se poigravajući s popularnom glazbom. Izvođačica Petra Hrašćanec izvodi plesne brojeve, odabrane post-punk i rock ljubavne pjesme, dok u pauzama saznajemo naoko nevažne detalje o nastanku same produkcije. „Ljubav“ iz naslova predstave prenesena je u ljubav prema samome plesu.
Love will tear us apart premijerno je izvedena 2011. godine i riječ je o jednoj od najizvođenijih hrvatskih plesnih predstava, za koju je Petra Hrašćanec 2012. nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta.
U prvom je dijelu Petra Hrašćanec pojavom i izvedbom odlično uspostavila potpuno emancipirani ženski identitet; njezina je scenska figura neposrednog šarma i komunikativnosti, kao i urbane, atletski riskantne tjelesnosti 21. stoljeća. Njezin se lik istovremeno poigrava s idejom post-punka, post-feminizama, post-virtuoznosti, a izvedba koju donosi približava se osobnoj ispovijedi i nosi elemente anegdotalnog storytellinga,emocionalnosti i izravnog kontakta s publikom.
Iva Nerina Sibila, Plesnascena.hr
Možda zato što gledajući ovu predstavu mozak nije opterećen dešifriranjem značenja iskustvo slobode i radosti plesa lako prelazi, ponekad nepremostivu, putanju od izvođača do gledatelja.
Staša Aras, Arteist
Njezina izvedba iznimno preciznih skokova, ali i odmaranja na zvučniku ili popravljanja vlastite bluze (Hrašćanec je odjevena u crne muške hlače i sivu košulju, naglašavajući svjesni odmak od „ženstvenosti“ bosih nogu i raspuštene duge kose, kakva perzistira u plesnom teatru u rasponu od Isadore Duncan do Pine Bausch) pristaje nam pokazati procesnost svog plesnog razmišljanja, sva ona „nečista“ mjesta plesačke koncentracija u kojima se autorica pokreta dvoumi u kojem smjeru krenuti. Ta otvorenost, ali i diskretna virtuoznost njezina djela sama je po sebi pohvala „razmišljanju“ naglas te unikatnosti stvaralačkog postupka.
Nataša Govedić