Koreografija i izvedba: Ana Kreitmeyer
Dramaturgija: Goran Ferčec
Svjetlo: Igor Pauška
Glazba: Adam Semijalac / U predstavi se koristi pjesma Olimpia autorice Mile Čuljak
Kostim: Silvio Vujičić
Suradnica na projektu: Sandra Banić Naumovski
Projekt je nastao uz potporu Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport te je realiziran u suradnji s Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske i Školom suvremenog plesa Ane Maletić.

O predstavi: «Prema početku» je plesna predstava čije je koreografsko istraživanje moguće sažeti pitanjem Kakvo je tijelo infantiliteta i kako se takvo tijelo artikulira? Koreografski materijal u fokus svog istraživanja stavlja razvoj pokreta i tjelesne ekspresije tek rođenog tijela koje pokret čini, ali o njemu nema još nikakvu svijest. Uzimajući razvojni pokret kao koreografski predložak projekt propituje kako određene razvojne faze dječjeg pokreta i njegova obilježja prevesti u koreografsko polje, što proizvode, kako se interpretiraju, te što donose kad se ponovo vrate odraslom tijelu koje ih pokušava rekonstruirati. Je li izvođačici uopće moguće na trenutak ugasiti svijest i biti samo pokret. Je li moguće elaboriranom plesačkom tijelu kontaminiranom s previše značenja i znanja vratiti njegov refleks, njegovu mišićnu kontrakciju u koju nije upisano ništa više od fizičke energije tijela, ništa više od apstraktnog mišićnog impulsa i nemoći? Dramaturško načelo organizira koreografsku cjelinu svodeći elaboriranu virtuoznost plesačkog pokreta prema njegovu ishodištu, prema točki u kojoj pokret polako gubi značenje, odnosno, u kojem pokret prepoznaje mjesto svojega početka.

 

Ana Kreitmeyer nesumnjivo je u novoj, silno inspirativnoj životnoj fazi u kojoj poučena čistim, malim čovjekom u prvoj godini života, intuitivno i voljno kreće – iz početka. U tom smislu kao da je obrnula uloge u igri odrastanja. Umjesto poučavanja ona proučava i na specifičan način usvaja artikulacije tijela infantiliteta, što uključuje stanje očišćeno od upisanih i nataloženih svrhovitosti, značenja i podtekstova pokreta i gesti, tj. prebacivanje na nešto drugo što nije fiktivno i svojevoljno određeno nego naslutivo i empatijski prepoznatljivo iz tjelesne memorije.

Maja Đurinović, Plesna scena.hr